|
|
I znaš što, bilo mi je nekako neugodno priznati ženi kad se vratila kući. Ona je došla s onom torbom punom kolača od sestre, mirisalo je na orase i na cimet, i pitala me što sam radio cijeli dan, a ja sam rekao da sam čistio garažu. Nisam lagao baš, pomogao sam susjedu nešto nositi, ali nisam joj rekao za ono. Ne znam zašto. Možda zato što bi se zabrinula, a možda zato što mi je bilo drago da to bude samo moje, onaj mali trenutak kad sam sjedio sam u kuhinji i nešto se dogodilo, a nitko nije znao. I poslije, kad sam otišao na posao, cijelu noć sam razmišljao o tome i smijao se sam sebi, onako, tiho, da me ne čuju kamere.
Onda je došao petak, i sjetio sam se da mi je kolega s druge smjene, onaj mlađi, pričao kako on isto nešto igra, ali on je ono, mlad, on se ne boji izgubiti. I rekao mi je da je počeo preko vavada kod, ono, našao je neki kod na internetu i tako ušao, i da mu je bilo zabavno. I ja sam mu rekao da sam i ja nešto probao, i on me pogledao onako iznenađeno, kao, pa ti si moj čovjek, nisam znao da se ti time baviš. I smijali smo se, on je pio onu svoju energetsku, ja sam pio čaj, i bilo je nekako lijepo, kao da smo ekipa, iako se znamo samo s posla.
|
|